Ide Đoko
December 13, 2009
ide Đoko po sokaku
pjesme pjeva lovu hvata
đepovi mu puni zlata
čitav Lajbah njega sluša
a on prodana je duša
kopa jamu pod vašarom
stadione nove gradi
i vrtiće betonira
ajme čega on ne dira
i za ulicu Maršala
samo njemu ide hvala
sad se Fondovcima bije
niko njemu ravan nije
za kulturu sve bi dao
ko da je sa hruške pao
što bi Đoko mi bez tebe
ti si naše zlatno žrebe
joj
Zapisano pod miks Komentarji (6)6 odgovorov na temo “Ide Đoko”
Komentiraj


Haha, odlična pesmica, morda ti jo bodo objavili v glasilu Ljubljana. Bi prav pasala k vsem tistim hvalospevom.
Najlepši je tisti “Joj” na koncu.
blitz, v Ljubljani bodo najbrž pod naslovom “Kako meščani vidijo župana?” objavili takole verzijo:
čitav Lajbah njega sluša
stadione nove gradi
i za ulicu Maršala
samo njemu ide hvala
niko njemu ravan nije
za kulturu sve bi dao
što bi Đoko mi bez tebe
ti si naše zlatno žrebe
Tega, da se ne rima, itak nihče ne bi opazil, kot ne opazijo vseh drugih nebuloz, ki jih stresa iz rokava.
He, he. Dva dni nazaj sem mu pisala. Kaj rabim(o)na našem koncu. Ko sem omenila, da trgovino, so mi odgovrili, naj kar povabim trgovce, in če bodo našli interes, morda kaj bo. Hja. Kakšnih groznih profitov v tako zabačenem koncu pa najbrž ne bo. Torej je odgovor čisto jasen
Sedaj sem se spravila direktno nad Mercator, da bi vsaj malo obnovili, kar že je. A se bojim, da bom končala med guslarji, joooooooooj.
Ljubljani želim, da njeni načrtovalci vendarle kdaj prisluhnili glasu ljudi, ker ljudje so mesto. Vizije, ki so daleč od želja, namreč načenjajo mestno dušo.
Vizije so vedno daleč od želja, kajti želje so plod povprečja, vizije pa so plod nadpovprečja.
Kaj torej?